Đurđevčani žele esperantski klub

Đurđevčanin Joip Pleadin esperantom se bavi već tri destljeća. Iako u tom gradu više ne djeluje Klub esperantista, njegovo zanimanje za taj jezik nije se smanjilo. Kod kuće ima knjižnicu od gotovo dvije tisuće knjiga pisanih na esperantu a najstarija potječe s kraja 19. stoljeća. I sam je izdao desetak knjiga na esperantu, između ostalih Biografski leksikon hrvatskih esperantista, Družbu Pere Kvržice i Orden zelenog pera. Ova posljednja je, među svjetskim esperantistima, vrlo dobro primljena, pa Josip priprema i nadopunjeno izdanje. - Bilo bi mi drago kad bi Esperantski klub Picok u Đurđevcu ponovo profunkcionirao jer je mnogo ljudi zainteresirano za učenje tog jezika. Osnove esperanta već je naučilo dvjestotinjak osoba. Sada se esperantom u Đurđevcu osim mene bavi još samo nekoliko zanesenjaka poput Zdravka Seleša i Velimira Piškoreca, docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. No, nadam se da će se naći prostora i novaca kako bi klub ponovo počeo s radom - kaže Josip Pleadin i dodaje da im je u tome nužna i pomoć lokalne zajednice. Veza između grada Đurđevca i esperanata počela je davno jer prvi čovjek koji je 1911. godine na esperanto preveo veliko i poznato djelo hrvatske književnosti, Zlatarevo zlato Augusta Šenoe, bio je Đurđevčanin Fran Kolar. Nakon toga, s većim ili manjim prekidima u tom je gradu cijelo prošlo stoljeće bilo organiziranih grupa esperantista. Budući da interesa za učenje toga jezika u Đurđevcu ima i sada, pogotovo među mladima, vjerujemo da će klub Picok ili u prijevodu na esperanto Koko uskoro ponovo biti aktivan. (Podravski List)