Apstraktni nemiri – izložba Vere Šaf u đurđevačkom domu kulture

Mali je broj slikara, ili  u širem kontekstu, umjetnika općenito, koji su do svoje likovne osobnosti  dolazili jednoznačnim pravcem, nastojeći  od samog početka "biti baš samo takav" – jasan, odmah prepoznatljiv i čitljiv. Upravo radi takve, isforsirane "pošto-poto"  produkcije, obično dolazi do neke vrste zamora, nezanimljive prosječnosti s manjkom senzibiliteta, gotovo do nasilja nad estetikom.     Nerijetko je to i nedostatak smjelosti za iskorak iz uhodanog  i utabanog osobnog artizma. Tu je, nadalje, vjerojatno i strah od gubitka identiteta ili možda strah od nužnosti svladavanja nekog novog tehnološkog postupka. Tko će ga znati, neće li to biti uzaludan trud? Hoće li se to nekome dopasti, tko će to kupiti? O pomodarstvu da i ne govorimo. Vera Šaf, srećom ,ne pripada toj grupaciji. U najnovijim radovima ona odvažno (je li i presmjelo ?) ulazi u začarani svijet slikarstva i to tamo gdje se naziv i tema samo nazire ili se uopće ne definira, što u krajnjem slučaju nije niti relevantno u valorizaciji umjetničkog čina. Takav svijet prepoznajemo kao nefigurativno, odnosno apstraktno slikarstvo. On može biti varljiv, izazovan, ali i razočaravajući, pogotovo ako nije postupan i logičan u procesu spoznaje.   Zato je dobro da je slikarica zanat  postupno svladavala, gotovo akademskom metodologijom – od osnovnih oblika, figuracijom, točnije svladavanje elementima forme i osnovnom tehnologijom. Istraživački duh i interpretacija očito je da imaju dobre izvedbene temelje na koje ona nadograđuje sasvim solidna likovna tumačenja  u nekom novom svjetlu. Sedamnaest novih  radova naizgled su stanovit odmak od realnog i materijalnog svijeta. Naime, sama forma, manje ili više, sugerira i ukazuje na svoj praiskon u materijalnom svijetu, svijetu prirode – našem okruženju. To okruženje čini se lako vidljivim, ali ljudska vizualizacija ,odnosno percepcija, koliko god se činila savršenom, organski je limitirana.      U konkretnom slučaju, slikarica  svoju motivaciju  pronalazi i u mikro-svijetu, dostupnom samo uz pomoć određenih optičkih pomagala.  Da je taj svijet fantastičan i beskrajno zanimljiv, dovoljno je već koncentriranije usredotočenje na detalj, a da ne govorimo samo o letimičnom pogledu  kroz okular mikroskopa. Tada će biti i jasnija ulja na platnu poput Fagocitoze ili  Djelovanja fungicida.Naša svakodnevnica i naše okruženje, uz pomoć taktilnih i vizualnih komunikacija, lako može biti bogatija novim spoznajama, otkrićima novih oblika i boja koje je u određenom evolucijskom procesu stvorila priroda. Dakako, pri tome valja znati gledati, odnosno učiti vidjeti. Takvi vizualni podaci kada se poslože po određenim estetskim normama u kompozicijski red, prerastaju u umjetnička djela koja čak ne moraju biti niti lijepa, ali  koja su svakako dobra.   Tako i autorica, pored već spomenutih mikroflorističkih motiva, nove forme u svakodnevnici otkriva ,recimo, u presjecima plodova, konkretno u prerezanom plodu kivija.     Slika Presjek i U središtu zanimljivi su kružni oblici, srodnog ishodišta i staništa, a s očitim ciljem da određenim ritmom  boja i linija "bombardiraju očni živac" poput Šutejevih grafika. Dakako da je ovdje riječ o tipičnom op-artizmu. Znatiželjni istraživački duh autorice i senzibilizacija na strukturu, dovodi i do likovnog tumačenja uglačanih hodnih površina i uporabnih građevinskih materijala organskog porijekla. Ta inovativna energija usmjerena je na analizu strukture kamena – mramora i konačno kao motivacija za dinamičke zelene, zlatne , žute i ružičaste kompozicije.  Novonastale kompozicije u nekoj bi sekundarnoj ulozi odlično funkcionirale i kao moguća likovna aplikacija u  primijenjenoj umjetnosti.   I ovdje se potvrdilo da i neki tragovi tektoničkih pomaka koje je opet iscrtala Majka  Priroda mogu biti  prvi titraj i likovni predložak. Na tom tragu su i  žutosmeđa i žutozelena prepletanja (Proljeće i Jesen), radovi s naglašenom ritmikom. To nije ništa drugo nego  senzacija fantastične florističke zbilje našega okružja u stalnom gibanju, a koju baš i ne primjećujemo.  Ona je zapravo naša stvarnost i svakodnevnica, koja nam se nudi i kao moguće rješenje u nekoj imaginaciji. Radovi Vere Šaf otkrivaju upravo te nove vrijednosti tog i takvog naoko običnog motiva. Potvrđuje i istinu o univerzalnosti likovnog govora i moći afirmacije i uzdizanja običnih tvari i stvari kroz umjetnički čin. Naglašeni ritam, bez obzira bio on izražen gestom, bojom ili kompozicijom, važna je odrednica ovog ciklusa. Rekao bih da slikarica upravo na njemu inzistira kako bi što snažnije dočarala to neprekidno kretanje u prirodi, taj zamašnjak  kojeg je nekada davno pokrenula Božja ruka.      Uzburkanost poteza u maniri apstraktnog ekspresionizma, u prizorima gdje se boje natječu za svoj prostor, nikako ne stvaraju stanje ravnodušja, bez obzira na kojoj se utilitarnoj razini odvija vizualna komunikacija. Već i sami nazivi nekih radova kao što su Kretanje, Snaga početka ili  Ravnoteža, sugeriraju bit, odnosno sadržaj. Recentni ciklus radova Vere Šaf zanimljiv je iskorak i obogaćenje našeg likovnog okružja, koje se nekako previše identificiralo s poznate likovnim obrascima, koji, kao što je to normalno u povijesti umjetnosti, imaju svoje trajanje, odnosno vremensko određenje.  Stoga valja zaustaviti se ispred ovih radova,  ostati nakratko suočen s mistikom i fantastikom, ali i realnošću prirode, prihvatiti ljepotu okružja te  ostati na tragu (apstraktnih ?) kretanja Vere Šaf. Vjerujem,  uz sretna druženja. (Zdravko Šabarić, svibanj,2007.)    U izložbenom prostoru Doma kulture u Đurđevcu od 1. do 15. lipnja traje samostalna izložba slika Vere Šaf iz Koprivnice. Rođena je u Dalju, diplomirala na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku, a danas radi u Srednjoj školi u Koprivnici kao profesor struke. Izlagati počinje od 2002. godine, a potom sudjeluje na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama te vodi radionice za djecu i mladež. Članica je Udruge za kulturu i umjetnost IVAN LACKOVIĆ CROATA iz Koprivnice, Likovne udruge MOTACILLA ALBA, Ješkovo i Likovnog kluba PALETA. Na izložbi u Đurđevcu slikarica se predstavila sa sedamnaest slika u tehnici ulja na platnu, nastalih u proteklih godinu dana. Izložba se može razgledati radnim danom od 9 do 14 sati te subotom i nedjeljom od 19 do 20 sati.