FILMSKA VEČER MIROSLAVA MIKULJANA i MARIJE PEAKIĆ-MIKULJAN

Gradska knjižnica Đurđevac i Foto kino klub Drava organizirali su 17. srpnja 2008. g. filmsku večer. Gosti večeri su bili redatelj Miroslav Mikuljan i književnica Marija Peakić-Mikuljan. Prikazana su tri filma. SAM – je dokumentarni film, a istražuje sve rašireniju pojavu neženjenja na području Žumberka gdje je depopulacija gotovo opustošila ovo prelijepo područje pedesetak kilometara udaljeno od Zagreba.          LICA I MASKE     ODLAZAK Miroslav Mikuljan je filmski i TV redatelj (Raščani kod Križevaca, 7. 11. 1943). Diplomirao montažu na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Filmom se počeo baviti kao amater sredinom 60-ih godina. U profesionalnoj kinematografiji debitira 1971. kratkometražnim filmovima; ističu se dokumentarni Radnica i Oproštaj (oba 1978) socijalne tematike te kratki igrani Nije daleko (1979), kasnije još dokumentarni Dobro došli u Lobor-grad (1989). Njegov prvi cjelovečernji film Hoću živjeti (1982) priča je iz suvremenoga seoskog života, dok u idućem projektu Crveni i Crni (1985) prikazuje štrajk rudara u Labinu 1921. i osnivanje Labinske republike. Za Televiziju Novi Sad režirao je TV film Smrt godišnjeg doba (1988), a za Televiziju Zagreb – gdje je urednik u dokumentarnom programu – veći broj dokumentarno-feljtonističkih emisija te nekoliko TV drama. Gotovo sva njegova ostvarenja bila su popraćena ozbiljnim i vrlo zanimljivim reagiranjima filmske kritike, a dodijeljene su mu i brojne nagrade na domaćim i stranim filmskim festivalima. S početkom Domovinskog rata Mikuljan svoju kameru usmjerava isključivo u službu svjedočenja i obrane svoga naroda od agresora kao i na sva zbivanja iz kojih su izrastale institucije mlade hrvatske države. U tom razdoblju on stvara niz nezaboravnih TV ostvarenja koja su realizirana kroz ciklus Sudbine.   Marija Peakić Mikuljan rođena je 7. svibnja 1943. godine u selu Drenovci, kod Županje, u katoličkoj obitelji. Djetinjstvo i ranu mladost živi u vrlo teškim prilikama kao dijete dugogodišnjeg političkog zatvorenika. Osnovnu školu pohađala je u Livnu, a zatim u Derventi gdje na tamošnjoj gimnaziji i maturira. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je književnost i filozofiju. Još za vrijeme studija započinje raditi kao lektor kod prof. Petra Guberine. Kasnije prelazi u izdavačko poduzeće "Mladost" u kojem, kao urednica nekoliko zapaženih biblioteka, radi punih 17 godina. Paralelno s uređivanjem knjiga u prostorijama poznate "Kuglijeve knjižare" vodi iznimno posjećenu i za ono vrijeme vrlo otvorenu književnu tribinu. Na HRT dolazi 1995. godine i na početku radi kao pomoćnica direktora za program. No, uskoro se sasvim vraća struci i prelazi na više godina slobodno mjesto urednika Umjetničkog programa, a nakon toga prihvaća ponuđeno mjesto odgovorne urednice Kulturno-umjetničkog programa. Posebno se angažira na formiranju religijskog programa i na razvijanju dokumentarnog i dramskog programa HTV.U dugometražnom igranom filmu okušala se kao pisac dijaloga u filmu Hoću živjeti i kao scenaristica filma Crveni i crni. Posljednjih deset godina često je kao scenarist potpisivala emisije s tematikom Domovinskog rata, ili one iz poznate serije Sudbine Dokumentarnog programa HTV. Većinu njezinih scenarističkih radova u filmski ili televizijski izraz pretočio je njezin suprug redatelj Miroslav Mikuljan.