Izložba Fedora Fischera u Galeriji Stari grad

U đurđevačkoj Galeriji Stari grad u petak je otvorena izložba akademskog slikara Fedora Fischera iz Zagreba. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kesera. Na ovoj četvrtoj samostalnoj izložbi autor je izložio 17  radova u tehnici ulja na platnu velikog formata. Izložbu je otvorio gradonačelnik Mladen Roštan, a o radovima je govorila kustosica i ravnateljica Edita Janković Hapavel.  Kao glazbeni gost nastupila je mlada pijanistica Marija Kraševac. Izložba ostaje otvorena do 19. rujna 2008. godine.    FEDOR FISCHER: STRASTVENI PROMATRAČ INTIME  Kaotična svakodnevnica suvremenom čovjeku ne ostavlja mnogo prostora, isto kao što zbivanja na suvremenoj umjetničkoj sceni svojom brzom izmjenom i zasićenjem ne pomažu  smirenom konteplativnom razvoju umjetnika. I ne može se poreći da su stvari prije bile jednostavnije. U cijeloj toj zbrci moramo priznati da je zapravo prilično hrabro uzeti kist u ruke. Česti pojmovi tradicionalnog, već viđenog i neoriginalnog apriori se postavljaju pred (prazno) platno. Zaboravlja se da su pojmovi poput dobre kompozicije, odlično odabranog kolorita pa čak i, u suvremenoj kritici često osporavanog, pojma lijepog, uz sav razvoj novih medija i angažiranih umjetnosti, još uvijek više nego legitimni. Zapravo, oni su većini razumljivi i prihvatljivi, a time pridonose jednostavnosti, u današnje vrijeme toliko rijetkoj.   Slikar Fedor Fischer ipak nikako nije jednostavan, ni kao čovjek ni kao umjetnik. Svojim jakim slikarskim izrazom upućuje na potencijale koje slikarstvo nosi, ne bježeći od referenci i ne skrivajući utjecaje koji se naziru iz njegovog snažnog ekspresivnog poteza. U tom kontekstu nužno je spomenuti vrsnog i jedinog «figurativnog» apstraktnog ekspresionista Willema de Kooninga. Potez im je jednako primaran i jak, ali i individualan. Usporedimo li motiv žene prisutan kod obojice, dolazimo i do onog bitnog što ih razlikuje. I dok de Kooning svojim agresivnim potezima kistom oslikava zubatu ženu, izbuljenih očiju, prototip frojdovskih projekcija i strah tadašnjeg suvremenika; Fedor Fischer pripada novoj generaciji, koja je prerasla psihoanalizu, i svojim snažnim potezom uspijeva ocrtati maznu ženu, ženu željne pažnje i dodira bez strahova s njegove, ali i njene strane.      Upravo ovom otvorenom komunikacijom s uzorima Fedor Fischer stvara novu i isključivo svoju sliku. Istražujući dolazi do različitih rješenja kojima je zajednička napetost do koje umjetnik ne dolazi uvijek istim putem. Žensko tijelo postavljeno u grčevito nakrivljenoj poziciji, iskorištavanje mogućnosti boje i poteza da ocrta fizičko uzbuđenje, iluzija pokreta kojom pridonosi dramatici i daljnjim asocijacijama, sve to su sredstva koja Fischer spretno koristi. Lakoća kojom u javno postavlja intimne motive naglašena je jakim slikarskim elementima koji kao da uzimaju premoć nad samim motivima. Koliko god erotičan prikaz bio, seksualna energija čita se iz požudnog pokreta umjetnika. Snaga poteza Fischera sve češće dovodi do flerta s apstrakcijom u kojoj se ponekad naziru figurativni ostaci. I baš u ovim apstrakcijama, apstrahiranom slikarskom, osjećamo svu hrabru silinu koju umjetnik u sebi nosi. Marta Kiš