IZLOŽBA MARICE MAVEC – TOMLJENOVIĆ

U đurđevačkoj Galeriji Stari grad u petak je otvorena izložba zagrebačke slikarice Marice Mavec Tomljenović. Riječ je o slikarici  urbane naive  poznatoj prije svega po temama zagrebačke arhitekture, a potom obiteljskih prikaza, mrtvih priroda te aktova. Rođena je u Radeču 1920. godine, a od 1921. godine živi u Zagrebu. Godine 1939. maturirala je u I. ženskoj realnoj gimnaziji na Gornjem gradu u Zagrebu. Slika od 1969. godine, a izlaže od 1972. Više puta je samostalno je izlagala u Zagrebu i Ljubljani, a ova u Đurđevcu  ukupno joj je deveta.  Skupno je izlagala stotinjak puta u zemlji i inozemstvu. Na  otvorenju izložbe govorile su  Edita Janković Hapavel, ravnateljica Centra za kulturu i Branka Šulc, muzejska savjetnica i ravnateljica Uprave za kulturni razvitak i kulturnu baštinu Ministarstva kulture RH.      Izložbu je otvorio đurđevački gradonačelnik Mladen Roštan. Kao gosti nastupili su polaznici Glazbene škole iz Bjelovara Vanda Dabac (violina) i Emanuel Pavon (violončelo), a iz Glazbene škole iz Đurđevca Sanja Bobovčan (klavir) i Alana Račan (gitara).      Izložba se može razgledati do 31. svibnja 2008. godine. "Slikarstvo Marice Mavec - Tomljenović zauzima istaknuto mjesto u naivnoj umjetnosti, iako se slikarski počela izražavati relativno kasno, u šestom desetljeću života.      Životno okruženje slikarice izvorište je njezinih tematskih cjelina, motiva koja se služi u slikarstvu. Debanićeb brijeg u Vrapču, s prelijepim vizurama, postao je velikim dijelom i izvorište njezinih inspiracija i mnogih nastalih slikarskih kompozicija. Raj je to za oči pa će onaj tko skrene stotinjak metara s glavne ceste i ostavi gradsku vrevu naići na brižno njegovano imanje kojem je slikarica posvetila sav život. Predana poslovima kućanice, brižne majke, bake i prabake, od  mladih se dana brinula o imanju, njegovala bezbroj vrsti cvijeća, voćaka i vrt. Emocionalna strana njezine osobnosti očitovala se u drugom, tek naizgled usputnom životnom pozivu – slikanju. A da je sve u životu obavljala predano i s puno ljubavi, vidi se na njezinim slikama. Zamjetno je da prilazi svakom motivu, s puno pozornosti, prethodno dobro prostudiranom u smislu izvedbe i način rješavanja kompozicije. Nastojeći dočarati što realnije, upravo se u njezinom slikarskom ispisu ocrtava gesta naivnosti: «Izvornom snagom dolazi do sklopova koji će harmonično podnijeti nedosljednu perspektivu ili određeno dodavanje u osi slike". (Josip Škunca). Svrstana u kategoriju naivnog slikarstva, izdvaja se kao posebna umjetnička pojava pripadajući tipu urbanog slikastva. Valja napomenuti da u tom tipu slikarstva ne pripada velik broj slikara (Matija Skurjeni) i da se potpuno odvaja od hlebinskog slikarskog kruga, od njegove ikonografije.      Arhitektura Zagreba, interijeri intimističkog ugođaja obiteljskhj okupljanja, mrtve prirode i aktovi, slikaričin su tematski izvor. … (iz predgovora kataloga, Edita Janković Hapavel)