“Marica (put u smrt)” tjeskobom i crnilom ispunila Dom kulture

„Zadovoljan sam na koji su nam način glumci približili stvarnost“, a na kazališnoj sceni su i tragedije ljepše nego u stvarnosti, bio je kratak i jasan Milko Valent, zagrebački autor drame „Nema više Apokalipse“ (dio njegove dramske trilogije „Kaos“) koji je bio na đurđevačkoj kazališnoj premijeri svojega teksta.       Za izvođenje na kazališnim daskama pod imenom "Marica (put u smrt)", uz njegovo odobrenje, adaptirao je redatelj Marinko Ivanišević, a premijerno ga je na daskama Doma kulture odigrao malobrojni ansambl Gradskoga kazališta Đurđevac i po ocijeni publike u dvorani uspio. Đurđevački su kazalištarci, vođeni Marinkom Ivaniševićem, nakon poduljeg vremena pred svoju publiku došli s teškim i zahtjevnim dramskim tekstom, odnosno svakodnevnicom. Upravo je ona, takva kakva je, sigurno kriva što đurđevačka premijerna dvorana nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta kako je to znalo biti za komedija.  Tema drame "Marica (put u smrt)" problematizira egzistencijalno i psihičko stanje suvremene hrvatske obitelji u kontekstu nezaposlenosti i burze rada. Nezaposlenima se, bez obzira na stupanj obrazovanja, ne nudi nikakav posao, ponekad im se samo nude privremeni i slabo plaćeni poslovi. Zbog toga, čini se trajnog stanja nezaposlenosti, ljudi pate od sve snažnije depresije koja katkada radikalno mijenja njihovu psihu, pa nije ni čudo da mlada djevojka rješenje svojih egzistencionalnih problema pronalazi u smrti. Crnilo stvarnosti radatelj M. Ivanišević naglašava simbolikom boja i crnilom mraka između scena, a posebno na kraju izvrsnim izborom glazbenih sekvenci djela "Nearer my God to Thee" (Andre Rieu), koje izvodi zbor i orkestar sastavljen od 350 izvođača, prema odabru Mile Stanešića. Takvim odabirom redatelj ni u jednom segmentu ne daje naslutiti da se tamo negdje nazire "svijetlo na kraju tunela", što čitavoj priči daje dodatnu tjeskobu i težinu. Ivanišević je ovoga puta naslovnu ulogu kćeri Marice povjerio Valentini Presečan, đurđevačkoj srednjoškolki iz Dinjevca, kazališnoj publici nepoznatoj mladoj glumici i nije pogriješio. U malo se sekvenci osjetilo da je bila prvi puta na kazališnim daskama. Uloge njenih roditelja, oca Stjepana je primjereno odigrao Miroslav Škurdija, a Vlatka Adžić, u ulozi majke Franciske, je pokazala da joj bolje leže teže, nego komične uloge. Karlo Kučanda, ovoga puta u sporednoj ulozi (nedavno maestralan  u komediji "Probudi se, Kato") je igrao teraputa Davora i opet potvrdio svoje vrijednosti i pokazao kako se glumi kad se ne glumi. Takvu spontanost ansambl će sigurno steči nakon više izvođenja "Marice", a prvo naredno bit će već u petak, 22. ožujka u 19,30 sati. Đurđevački je to kazališni adut s kojim će se Gradsko kazalište predstaviti kazališnim stručnjacima i otvoriti u petak u Domu kulture ovogodišnju tradicionalnu Županijsku smotru kazališnih amatera. Poželimo đurđevačkoj "Marici" ne put u smrt, nego u novi kazališni život, druge hrvatske pozornice, a ponajprije na Državnu smotru kazališnih amatera Hrvatske.