Picok među Galskim pijetlima

Oduvijek smo tvrdili da je Picokijada jedina hrvatska turistička manifestacija s pričom, i to vrlo atraktivnom. Možda su od nje po posjećenosti i količini utrošena novca veći i varaždinski Špancirfest i Đakovečki vezovi i Sinjska alka, ali oni nikad neće imati onošto ima Đurđevac: povijesnu priču, legendu, odličan filmski predložak. Potvrdila je to protekli tjedan i Hrvatska turistička zajednica proglasivši Picokijadu europskom destinacijom izvrsnosti.   Picoki su pobjedili u izlučnom natjecanju u konkurenciji Sinjske alke, Sisačkog viteškog turnira, čakovečkog Grada Zrinskih i etnolanda u Pakovu selu. Legendu o picoku ispaljenu iz topa đurđevečke starogradske utvrde prema silniku Ulama-begu na jesen putuje u Francusku gdje će braniti boje Hrvatske.   I pravedno je, na kraju, da u zemlju Galskih pijetlova otputuje najkuražniji hrvatski pijevac, đurđevečki picok. Događa se to u 40. godini postojanja Legende o picoku, za mandata agilnog šefa Turističke zajednice Đurđevca Marijana Ružmana. Nije, dakako, samo njegova zasluga da se o Picokijadi u posljednje vrijeme toliko priča i piše, ali Ružmanov je entuzijazam učinio onaj presudan korak iber. Bio je dovoljno uporan da barem malo promijeni stvari koje se, inače, teško mijenjaju: malomišćanski mentalitet.   Đurđevac sad ima sve preduvjete da postane hrvatska turistička meka. Ima manifestaciju koja će Hrvatsku predstavljati u Europi; ima hotel s četiri zvjezdice koji može biti sjajna turistička nadogradnja toga kraja; ima dobre kulinarske fundamente koje treba ponuditi konzumentima; i konačno, ima potencijala u lovištima, vodama, šumama, pustinjskim peskima te - nemojte sad pasti na guzicu - svetojanskim skijaškim stazama.    Uostalom, kud ćete ljepšeg vabljenja gostiju od poučne priče iz Picokijade koja turistima veli otprilike ovako: Dođite! Ni Turci nas nisu uspjeli izgladniti pa nećete ni vi.   (Podravski list)