Samozatajni đurđevački radio- amateri kontaktiraju s čitavim svijetom


Subota, 17. rujna 2011.

Uvježbani za javljanje i pod najtežim uvjetima. Kao članovi Zajednice tehničke kulture Grada Đurđevca, đurđevački su vrijedni i samozatajni radio-amateri ove godine za svoj rad dobili samo 3.000 kuna iz gradskoga proračuna. Zahvaljujući aktivnosti malobrojne ekipe đurđevački radio-amatera, entuzijasta i zaljubljenika u komunikaciju, ime Đurđevca-Grada Picoka, došlo je i do najudaljenijih dijelova svijeta. Oni već petu godinu za redom promoviraju prirodne i kulturne izvrsnosti svojega  Grada, Legendu o Picokima, Đurđevačke peske, a uz  održavanje radioamaterskih veza sa radioamaterima iz cijelog svijeta, oni prilažu i slikovne umjetničke priloge.   Naime, za potvrdu radioamaterske veze naši su se radio-amateri oskrbili motivima  Đurđevca, majstora fotografije Željka Cara, pa  tiskane kartice s radio-znakom i s motivima Đurđevca, razaslali, samo ove godine, u razmjenu s cijelim svijetom na preko 5.000 adresa. -Uspostavljali smo tako radio-veze izravno iz Posebno zaštićenog geografsko-botaničkog rezervata "Đurđevački pijesci" u tri termina. U jednom smo pružili priliku radioamaterima iz cijelog svijeta da odrade vezu s nama, a u drugom terminu smo radili u radioamaterskom natjecanju u organizaciji Hrvatskog radioamaterskog saveza. Tada  smo uglavnom odrađivali s radioamaterima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Mađarske, Češke i Slovačke, a u trećem srpanjskom smo uspostavili čak 505 veza sa radioamaterima iz Evrope, Azije i Sjeverne Amerike (SAD).Također smo radili iz đurđevačke tvrđave Stari grad u dva navrata i uspostavili preko 270,  odnosno odradili 101 vezu, ističe Zoran Rendula, član Radio kluba Đurđevac i dodaje da to nisu njihove jedine aktivnosti tijekom godine                      Danas za razliku od ne tako davne prošlosti, radioamateri koriste osobne radijske postaje s kojima rade iz svojih domova. Ipak i dalje se udružuju u radio-klubove radi druženja, sudjelovanja u zajedničkim akcijama i natjecanjima. -I članovi Radio-kluba ''Đurđevac'' rade s vlastitim amaterskim radijsko-postajama u svojim kućama, pa se mnogi čude zašto onda odlazimo u Stari grad ili Đurđevačke peske, gdje se mučimo se postavljanjem antena i nošenjem generatora kako bismo uspostavljali radijske veze sa drugim radioamaterima koji rade iz udobnih soba svojih domova, ističe predsjednik Radio-kluba Mladen Roštan i dodaje da razloga za takve aktivnosti ima više. -Najvažnije, želimo sebi i drugim dokazati da smo sposobni postaviti antene i radijske postaje na drugim lokacijama, gdje najčešće nema izvora struje niti dobrih uvjeta za postavljanje antena. Zatim želimo prezentirati svoju lokalnu zajednicu, posebno njezine posebnosti, kao što su naš Stari grad i Krvavi peski, a želimo pokazati da smo u vrlo kratko vrijeme sposobni postaviti jednostavnu antenu, izvor struje i radio-stanicu te uspostaviti radio-vezu, naglašava Marija Srebrnar, jedina članica u ovom vrijednom i samozatajnom đurđevačkom radioamaterskom društvu. U doba mobitela i Interneta mnogi podcjenjuju ulogu radioamaterskih veza u kriznim situacijama (potres, poplave, požari i sl.). -U kriznim situacijama mobiteli i Internet jednostavno neće raditi. Ljudi koji će trebati ponovno uspostaviti ove sustave neće nam biti blizu (biti će kod kuće i prvenstveno voditi brigu o sebi i svojima). Kada konačno krenu u osposobljavanje oštećenog komunikacijskog sustava, zbog otežanog pristupa trebat će im mnogo vremena doći na poziciju, primjerice do oštećenog stupa repetitora mobitela. Sve nam to potvrđuju iskustva posljednjih velikih prirodnih katastrofa, koja su pokazala izuzetnu važnost davanja pravodobnih informacija o vrsti potrebne pomoći u prvim satima nesreće, ističe Martin Švaco, jedan od aktivnijih đurđevačkih radioamatera i dodaje da  radioamater koji se nalazi u središtu unesrećenog područja može vrlo brzo uspostaviti radijsku vezu, jer radio- stanicu ima u svojoj kući. -Ako mu je primjerice oštećena i glavna antena, može, jer je  uzvježban, vrlo brzo improvizirati jednostavnu antenu s automobilskim akumulatorom  kao izvor električne energije, pojašnjava M.Švaco i pri tom ističe primjer japanskih radio-amatera koji su o katastrofalnom potresa prvi javili svijetu. Samo tri tisuće iz proračuna Kao članovi Zajednice tehničke kulture Grada Đurđevca, đurđevački su vrijedni i samozatajni radio-amateri ove godine za svoj rad dobili samo 3.000 kuna. Na Gradskom vijeću se o njihovu radu ne raspravlja, a budući da rade iz svojih kuća, njihova se aktivnost doživljava kao privatna djelatnost, odnosno hobi, pa nikada za svoj rad nisu dobili više sredstava iz gradskoga proračuna. U vrijeme kad smo svjedoci sve češćih i sve većih katastrofa, ne bi li trebalo razmisliti da ih se drugačije i više stimulira za pomlađivanje članstva, za javljanja s terena, ali i za uvježbavanje javljanja i u najtežim okolnostima. (ala) Izvor: Glas Podravine