Dan otvorenih vrata: Muzej Grada Đurđevac obilježava 16. obljetnicu smrti velikog slikara Ivana Lackovića Croate

U subotu 29. kolovoza Muzej Grada Đurđevca za sve zainteresirane posjetitelje omogućuje besplatan razgled Muzeja Grada Đurđevca, uz videoprojekciju fotografija i dokumentarnih filmova o životu i djelu slikara Ivana Lackovića Croate. Naime, na taj dan već tradicionalno, muzej obilježava godišnjicu smrti jednog od najvećih, a svakako i najpoznatijih slikara naive. Ove godine tako obilježavamo 16. godišnjicu njegove smrti.

Ovog prigodom želimo podsjetiti koliku važnost je Croata imao za Grad Đurđevac, a nadasve za Muzej Grada Đurđevca.Valja istaknuti kako se Lacković Croata iznimno zalagao da se utvrda Stari grad obnovi i uredi njeno potkrovlje kao reprezentativni galerijski prostor – što kroz godine i dokazuje velik broj posjetitelja. Lacković Croata je taj prostor vidio kao idealno mjesto u kojem će se izložiti makar djelić svega onoga što je tokom života sakupio i odlučio darovati Gradu Đurđevcu. Brojna su to umjetnička djela iz preko trideset zemalja svijeta, radovi preko 200 autora.

Zbog velikog broja doniranih djela, mogući su i različiti pristupi bogatstvu donacije ILC kroz tematske izložbe, radionice, projekte. Dio likovne zbirke sačinjavaju i sakralne skulpture iz 17. i 18. st. Etnografska zbirka Lackovićeve donacije obuhvaća tekstilne predmete od kojih glavninu sačinjavaju pregače, dio tradicijskih odjevnih predmeta Moslavine i Posavine, dok se ostali dio odnosi na uporabni ili dekorativni tekstil.

Ivan Lacković Croata o svojoj zbirci:

„Sakupljači su kao biseri. Oni hodaju po pješčanim obalama života i skupljaju sitnice. Svaka zbirka počinje od sitnica. Sve počinje sa sitnim zrnom pijeska koje svjetluca, i netko ga pokupi. Nosi ga sa sobom i stavi kraj srca, pretvorena u biser. A kad taj biser postane težak, moraš ga odložiti (…) Dakle, tražimo i nalazimo zrnca duha, koja svijetle. Tako ja zovem slike iz svoje zbirke. Te sitne, male zbirke, kasnije prerastaju njihove autore i tvorce. Negdje ih moraš smjestiti i pokazati, da bi podijelio radost (…) Nekad su govorili da u Podravini „od Koprivnice do Virovitice ničega nema.“

Uvijek sam želio da se to promijeni, taj stav i mišljenje. Pogotovo, što je na „trsu Podravine“ raslo divnih umjetničkih loza i svatko je nešto pridonio njenoj duhovnosti (…) Ne bih u njoj nikoga posebno apostrofirao.

Svaku sam stvar doživljavao kao priželjkivani dragulj.“