Đurđevački planinari na krovu Južne Amerike
Utorak, 30. siječnja 2007.
ĐURĐEVAC - Gore je samo hladnoća i kamen. Kad sam se nakon desetak sati upornoga penjanja, u kojem mi je za svaki korak trebalo po dva udisaja, popeo na plato veličine dva rukometna igrališta, nisam pomislio na Podravinu, nego kako da predahnem i odmorim se. Činjenica da sam po hladnoći koja je bila 15 stupnjeva ispod ništice i vjetru koji je više nego dvostruko pojačavao taj osjećaj hladnoće, stigao na krov Južne Amerike, nije me tog trenutka fascinirala. Oko mene, kamo god sam se okrenuo - samo planine i njihovi vrhovi. Velika hladnoća Srećom, vrijeme je toga 9. siječnja bilo i na mojem dugo sanjanom vrhu relativno dobro, vjetar podnošljiviji, a ja sam imao samo želju malo se odmoriti - tako sada priča o "ljepotama" osvajanja najviših svjetskih planinskih vrhova, Mladen Fancev, virovski vodoinstalater, zaljubljenik u prirodu, pješačenje i planiske vrhove, član đurđevačkog Planinarskog društva "Borik", nakon povratka s jednomjesečne ekspedicije na Aconcagu, 6962 metra visok vrh Južne Amerike. Gradonačelnik Đurđevca Mladen Roštan i planinari PD "Borik", na Trgu sv. Jurja, svečano su ga dočekali s ostalim članovima ekspedicije, koje je vodila đurđevačka dogradonačelnica, planinarka "Borika" Milica Fuček. - Nisam se nažalost popela na sam vrh. Došla sam do posljednjeg visinskog logora na 5500 metara visine i zbog velike hladnoće morala odustati. No, naši ostali članovi - Darko Župčić iz Bjelovara, te Smiljana i Vinko Tomaš iz Vrbovca su uspjeli - rekla nam je M. Fuček. Niz uspjeha U pet godina svojega postojanja, đurđevački planinari već su osvojili krov Afrike, Kilimandžaro, najviši vrh Europe, Mont Blanc, sve hrvatske i dobar dio planina okolnih država, a u Južnu Ameriku išli su u suradnji s planinarima Đakova. (Vecernji List)