Đurđevački planinari na krovu Južne Amerike

ĐURĐEVAC - Gore je samo hladnoća i kamen. Kad sam se nakon  desetak sati upornoga penjanja, u kojem mi je za svaki korak  trebalo po dva udisaja, popeo na plato veličine dva rukometna  igrališta, nisam pomislio na Podravinu, nego kako  da predahnem i odmorim se. Činjenica da sam po hladnoći  koja je bila 15 stupnjeva ispod ništice i vjetru koji je  više nego dvostruko pojačavao taj osjećaj hladnoće, stigao na krov Južne Amerike,  nije me tog trenutka fascinirala.   Oko mene, kamo god sam se  okrenuo - samo planine i njihovi vrhovi. Velika hladnoća Srećom, vrijeme je toga  9. siječnja bilo i na mojem dugo sanjanom vrhu relativno dobro,  vjetar podnošljiviji, a ja sam imao samo želju malo se odmoriti - tako sada priča o "ljepotama" osvajanja najviših svjetskih  planinskih vrhova, Mladen Fancev, virovski vodoinstalater, zaljubljenik u prirodu, pješačenje i planiske vrhove, član  đurđevačkog Planinarskog društva "Borik", nakon povratka s  jednomjesečne ekspedicije na Aconcagu, 6962 metra visok vrh  Južne Amerike. Gradonačelnik Đurđevca Mladen Roštan i planinari PD "Borik",  na Trgu sv. Jurja, svečano su ga dočekali s ostalim članovima  ekspedicije, koje je vodila đurđevačka dogradonačelnica,  planinarka "Borika" Milica Fuček. - Nisam se nažalost popela  na sam vrh. Došla sam do posljednjeg visinskog logora na 5500  metara visine i zbog velike hladnoće morala odustati. No, naši ostali članovi - Darko Župčić iz Bjelovara, te Smiljana  i Vinko Tomaš iz Vrbovca su uspjeli - rekla nam je M. Fuček. Niz uspjeha U pet godina svojega postojanja, đurđevački planinari već su osvojili krov Afrike, Kilimandžaro, najviši  vrh Europe, Mont Blanc, sve hrvatske i dobar dio planina okolnih država, a u Južnu Ameriku išli su u  suradnji s planinarima Đakova. (Vecernji List)