Na tavanu gradske uprave vrijedni arheološki nalazi

Edita Janković Hapavel, ravnateljica đurđevačkog Centra za kulturu i kustosica u Galeriji Stari grad, sad napokon može odahnuti. Nakon višegodišnjeg upornoga traganja i propitivanja uspjela je doznati gdje je bilo skrito arheološko blago iskopano sad već davne 1985. godine u dvorištu stare đurđevačke utvrde. O njemu nitko nije ništa znao punih četvrt stoljeća, a sad na sigurnom, pod krovom Staroga grada, čeka stručnu arheološku obradu i svoje mjesto u novom muzejskom postavu ovoga spomenika kulture I kategorije, praktički nekoliko metara dalje od mjesta gdje je iskopano.       Kad je pred 25 godina tadašnji SIZ za kulturu Općine Đurđevac, u suradnji za SIZ-om za kulturu RH i Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba, organizirao prva arheološka iskapanja uz đurđevačku staru utvrdu, prof. E. Janković Hapavel je tada bila studentica, ali se sjeća raskopana dvorišta te 1985.godine. Kad je pak došla na mjesto ravnateljice, odnosno kustosice u Galeriju Stari grad, budući da ništa od iskopina nije našla , čitavo vrijeme je htjela doznati, ali i vidjeti što je to zemlja stoljećima čuvala u dvorištu utvrde.    Sva njena tiha višegodišnja propitivanja, ispitivanja i prekapanja po starim papirima, nisu urodila plodom, sve do nedavno kad je došla do ugovora s Regionalnim zavodom, na kojem je bio i potpis prof.Eleonora Grgac, sada đurđevačke keramičarke i umirovljenice, a tada općinske dužnosnice zadužene za društvene djelatnosti. Da je potom kucanje na njena vrata bila dobar potez, potvrđuju nekoliko velikih kutija artefakata, za koje se prof. Grgac prisjetila da bi mogli biti skriti u mraku i prašini tavana zgrade gradske uprave, u centru Đurđevca.    -Srećom da su završili u mraku tavana, jer je paučina i naslage prašine pokazale da ih nitko od tada nije ni dirao. „Arheološki ulov“ nije mali ni beznačajan, ističe E.J.Hapavel i pokazuje kamenu i željeznu topovsku đulad, brojne ulomke keramike i kalijeve peči, lule, potkovu konja, nešto stakla. -Sve to upućuje na činjenicu da je tu mogla biti vojnička kuhinja, a iznenađenje je što među predmetima ima ulomaka profiliranih gotičkih dovratnika i doprozornika, a posebno jedinstveni gotovo polmetarski ulomak rimskog korniša, ističe prof. E.J.Hapavel.    Sve to baca novo svijetlo na povijest ovog spomenika kulture I kategorije, koji je i inače pod zaštitom Ministarstva kulture RH, a čija se prošlost, na temelju i ovih nalaza tek mora dodatno istražiti.Arheološka istraživanja nažalost nikada nisu završena, nije otkriveno što se skriva pod istočnom kulom, a nisu pronađeni ni zapisnici koji prate takva iskapanja, pa se ne može odrediti točno u koje vremensko razdoblje spada koji od nađenih predmeta. Vrijednu kustosicu E.J.Hapavel, tek sad čeka pravi posao, a Grad Đurđevac još jedna izvrsna mogućnost za pričvršćivanje na karti namijenjenoj ljubiteljima kulturnog  turizma.     Arheolozi dr Boris Ilekovac i prof.Dragica Iveković, koji su 1985. vodili iskapanja, u Elaboratu nakon obavljenoga posla upozoravaju da su nalazi otkrili mnogo do tada nepoznatih činjenica o đurđevačkoj utvrdi, a da su neke pretpostavke i demantirali. Zapisali su da dio arheološke problematike počet 1985. godine još nije riješen iz objektivnih razloga (pretpostavlja se da za daljnja istraživanja nije bilo novaca op.a.). Pod podom današnje vjenčaonice, odnosno buduće suvenirnice i Turističkoga ureda, na dubini od 182 cm, pronađen je tada i ljudski kostur, skelet, kosti nogu s glavom prema jugozapadu, piše u Elaboratu. Međutim, drugoga dana od kostiju kostura za istraživanje nije ostalo ništa, jer ih je netko odnio, nalazište razbacao, nestale su. Tko je to učinio nikada nije otkriveno, kao ni to da je navodno puno tada otkrivenih artefakata završilo po đurđevačkim privatnim zbirkama, ali i dvorištima i goricama.