Obilježavanje 95. obljetnice rođenja Mate Kudumije, đurđevačkoga knjižničara

Ove godine navršava se 95 godina od rođenja Mate Kudumije (rujan, 1914. godine), prvoga „pravoga“ knjižničara u Đurđevcu te poznatog pisca đurđevačkog zavičajnog kruga. Gradska knjižnica Đurđevac priredila je tom prigodom izložbu o životu i radu Mate Kudumije, izložbu njegovih knjiga, tekstova i zbornika, impresiju o njemu je napisala poznata đurđevačka i hrvatska književnica Božica Jelušić, a portret Mate Kudumije naslikao je đurđevački slikar Zdravko Šabarić, kojeg je poklonio zavičajnoj zbirci Knjižnice. Do 1. veljače 1956. godine u đurđevačkoj se knjižnici izredalo dosta knjižničara, ali privremenih i nestručnih ljudi, a od tada pa do veljače 1962. godine u knjižnici je zaposlen Mato Kudumija. On je prvi knjižničar u Đurđevcu koji je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 1958. godine polagao stručni ispit za knjižničara. Knjižnica je tada dobila naziv Narodna knjižnica i čitaonica i bila je smještena u tadašnjem Domu kulture u prizemlju. Knjižnica je, njegovom zaslugom, dobila veliki izlog, novi namještaj, a u „Mjesecu knjige i štampe“ pokrenuto je i ostvareno nekoliko akcija za dobivanje materijalnih sredstava i popularizaciju knjige i tiska. Iz pisama Mate Kudumije saznajemo da je Knjižnica dobila na dar preko stotinu knjiga, a bilo je nekoliko stotina članova Knjižnice. Isto tako znamo da je nastavio uspješnu katalogizaciju knjiga, da je knjige kupovao u zagrebačkim antikvarijatima jer su tamo bile najjeftinije, da je tragao za izgubljenim knjigama i ispravljao krivu evidenciju. Knjižnica je u njegovo vrijeme imala i svoj odbor u kojemu su bili Gracija Homen, Ankica Konjarek i Smiljka Janaček. Zanimljivo je da je Mato Kudumija organizirao pokretnu knjižnicu kako bi knjigu dostavio svima u selima đurđevačke općine. Tražio je „knjižničare foringaše“ na dobrovoljnoj bazi, najčešće učitelje kada naiđu na neku sjednicu, a isti je postupak bio za vraćanje knjiga. Priređivao je izložbe i književne večeri, a među poznatijim imenima bili su Dragutin Tadijanović, Zlatko Tomičić, Dragutin Ančić, itd. Ugovarao je izložbe knjiga većih poduzeća, a najveća je bila „Naprijedova“. Često je dolazio u sukob s ljudima na vlasti koji su se čudili što knjižničar mora imati položen ispit za knjižničare. Te je sukobe i neshvaćanja u vlastitoj sredini opisao u neobjavljenoj priči „David i Golijat“ – gdje mjesna knjižničarka svima treba, malo je plaćena, a svi je maltretiraju. Da je i nakon odlaska iz Knjižnice 1962. godine pratio što se događa u njoj, vidi se iz teksta kojeg je objavio u Đurđevačkom vjesniku br. 4. iz 1968. godine, a piše da su u Knjižnici vidljive promjene nabolje, knjige su vidljivo obilježene i lako je pronaći knjigu iz željenog područja. Gradska knjižnica Đurđevac dodijelila je posmrtno Mati Kudumiji priznanje za razvoj đurđevačkog knjižničarstva prigodom 130 godina Knjižnice (2006. godine), a ovo je isto mali podsjetnik na ljude koji rade na razvoju i očuvanju zavičajne baštine.