Otvoreno pismo Đ.Fusića, tajnika SK Radnik, uz izbor županijskog najsportaša


Subota, 5. ožujka 2011.

Pismo puno gorčine i nezadovoljstva, nekoliko dana nakon svečanog proglašenja županijskih najsportaša u đurđevačkom hotelu Picok, iz Streljačkoga društva Radnik, otišlo je na najmanje 30-tak adresa u Đurđevac, županijsko središta i Zagreb. Napisao ga je i potpisao Đuro Fusić, dugogodišnji sportaš, sportski djelatnik, a sada tajnik najboljeg sportskog kolektiva Grada Đurđevac za 2010.,SK Radnik.     Klub je to koji se diči svojom dugom tradicijom, uspjesima svojih mladih sportaša, kadeta i juniora,  a posebno republičkim majstorom strijelcem, najboljim sportašem Grada Đurđevca za 2010., Darijom Markačem, državnim prvakom i vlasnikom državnoga rekorda. A upravo ove posljednje dvije važne, a za Radnik i mladog sportaša  Markača najvažnije činjenice, vezane uz njegov najveći uspjeh, najvažniji rezultat i oboreni državni rekord, prilikom njegove nominaciji za sportaša Koprivničko –križevačke županije nisu ni spomenute.    Zašto je to bilo izostavljeno, kad su sve informacije o Dariju Markaču predane na vrijeme, kad su u svim državnim službenim biltenima, u javnim medijima i internetu? Kome je bilo u interesu da se najvažnije ni ne spomene, a njega i naš SK, također nominiran za najbolji sportski kolektiv, spusti nekoliko stepenica niža, pita u ime sportaša Streljačkoga kluba Radnik, njihov ogorčeni tajnik Đ.Fusić.      „Prilikom kandidiranja Markača rekli smo u SK da nam nije bitno tko će biti županijski najsportaš, već samo želimo ravnopravno natjecanje i prezentaciju uspjeha mladih ljudi, kao i to da je i nominacija velik uspjeh. I doista naš je Dario bio među nominiranima. Međutim, kad na proglašenju najboljih u Picoku, u obrazloženju njegove nominacije nismo čuli najvažnije i najveće Markačeve uspjehe, ostali smo svi ne samo neugodno iznenađeni, nego zatečeni, a potom i ogorčeni. Dario samo što nije plakao. Pitao bih sada organizatore izbora, odgovorne u županijskoj Zajednici sportskih klubova, a posebno tajnika i našega olimpijca Branka Zovka, zašto je to ispušteno? Pitam i ostale, zašto se u vrijeme kad je previše ulice, besciljnosti i poroka među mladima, tako iskrivljuje slika jednog 17-godišnjaka, vrhunskog sportaša? Kako ću dalje motivirati Darija? Što nakon toga on može reći svojim vršnjacima i roditeljima, a mi potencijalnim sponzorima? Stvoriti vrhunskog sportaša, državnog prvaka, u malim sredinama, bez dovoljno opreme i sredstava, mogu samo zaljubljenici u sport, samo uporni i vrijedni, entuzijasti koji ne pitaju za uloženo vrijeme i vlastita sredstva. Gospodo, ne omalovažavajte to!. Neka vam ne bude nikada teško reći makar jednu dobru riječ više i pohvalu i za najmanji rezultatski pomak mladog čovjeka, jer će ih to još više motivirati prema sportu i maknuti s ulice. Ako to do sada niste naučili i niste znali pročitati u radu s mladima, onda se vi maknite s mjesta gdje se s njima radi i o njima odlučuje“, zaključio je u pismu ogorčeni Đuro Fusić. Odgovore na svoja pitanja, kaže, čeka.