Uz Valentinovo

Povodom Dana zaljubljenih - svetog Valentina u Domu kulture u Đurđevcu otvorena je dokumentaristička izložba na kojoj se mogu dobiti odgovori na  brojna pitanja o tome tko je bio sveti Valentin, kako se slavi taj dan kod nas i u svijetu, koji su simboli Valentinova, kada je i zašto nastala prva valentinovska čestitka.      Prije nekih četrdesetak godina o Valentinovu nije bilo niti govora, čak niti u samom Rimu gdje je nastao kult svetog Valentina.  U  Hrvatskoj se značajnije obilježava tek u zadnjih dvadesetak godina.  Kako je  uopće nastao ovaj blagdan zaljubljenih danas raširen diljem svijeta ? Gdje su korijeni ovih običaja ? Zašto ga slavimo ? To su samo od neka od pitanja koja se postavljaju i koja još uvijek nemaju jednoznačan odgovor.      Neki povjesničari korijene pronalaze i drevnim rimskim svetkovinama Luperkalijama  (čiji se dio završavao 15. veljače),  koje se kasnije  pomiču na 14. veljače i spajaju s blagdanom Junone, zaštitnicom braka i kućnog ognjišta. Istina je da je sveti Valentin mučki ubijen 14. veljače, pa se i taj događaj vezuje kao mogući spomen mučenika  i korijen Valentinova.      Sve tvrdnje i višestoljetnoj  ukorijenjenosti ove tradicije  pa čak i one koja seže  u ranokršćanski Rim, padaju u vodu čim se znanstveno pristupi ovoj problematici. Uz kojeg Valentina vezati  Dan zaljubljenih, također je nepouzdano, tim više što je to ime bilo često u doba kasnog Rimskog Carstva.  Pa čak niti dva sveta Valentina, od kojih je jedan bio biskup  u Reciji, a drugi svećenik u Viterbu. Pored njih, iako se na njega najčešće pozivaju, Valentin iz Ternija, nema čvrste poveznice s praznikom zaljubljenih. Najveći dio tih pripisivanja prema raspoloživim releventnim podacima nema  povijesnog uporišta i izmišljena su tek nedavno.  Biblija  isto tako ne spominje takve običaje.      S obzirom da niti jedan od poznatih svećenika Valentina nije pouzdani zaštitnik zaljubljenih,  početke kulta Valentinova možemo potražiti na drugoj strani,  na području Velike Britanije i to ne slučajno.  Tako se proteklih stoljeća tradicionalno obilježava Dan zaljubljenih.  Zanimljivo je da Britanci na to nisu bili potaknuti starorimskim legendama nego ˝ptičjim vjenčanjem˝koje od pamtivjeka priroda ˝priređuje˝ 14. veljače.  Uz to se pak vezuju prigodni stihovi orleanskog vojvode Karla koji je u tamnici londonskog Towera ispjevao prekrasne stihove o cvrkutu ptica, svetom Valentinu i ljubavi prema supruzi. Bilo je to 14. veljače 1450. godine. O tome se ubrzo pročulo po cijeloj Engleskoj i postupno se stvarao novi kult i  nova vjerovanja i običaji. Novi običaji vezani uz zaljubljivanje vremenom se šire u Francusku, Njemačku i druge europske države. Na taj dan bile su uzbuđene djevojke i djeca, pjevale pjesmice o Valentinu, dijelile jabuke, a  u Danskoj slale anonimne prekrasne čestitke od prešanih cvjetića visibabe uz šaljive stihove. To su  zapravo i počeci izrade valentinovskih čestitki  koje je u svojoj radionici prva počela izrađivati Amerikanka Esther Howiland.     U drugoj polovici prošlog stoljeća slavlje Valentinova, kao blagdana zaljubljenih, postalo je običajem  i u nekim azijskim zemljama , npr. kod Japanaca, Južnokorejaca, Indijaca i dr.      Na taj  dan uobičajeno je u svijetu da se naveliko kupuju darovi onima koje se voli. Tako je to i u Hrvatskoj, naročito  od početka devedesetih godina prošlog stoljeća.     U to novije vrijeme kod nas se Valentinovo počinje slaviti nakon obveznog šopinga. U nekim prošlim vremenima na taj dan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, Istri i Sloveniji na taj dan obnašali su se posve drugačiji običaji. Naši bake i djedovi prisjećaju se zagorskih običaja kada su ih roditelji 14. veljače nagovarali da u žbunju oko kuće traže raspjevane ˝ptičeke˝. U tom traženju nalazili su pečene hljepčiće i ˝pletenice˝. Kada su odrasli kao mladići i djevojke, bili su uvjereni da ako na Valentinovo sretnu simpatiju, postat će  muž i žena najesen ili zimu.      U današnje vrijeme Valentinovo nije samo Dan zaljubljenih, već i dan kada se daruju i drage nam osobe kao znak ljubavi i poštovanja.