M.Blažok: INA nam vodu prodaje skupo i mimo zakona

Hoće li INA, nakon što Uprava Komunalija (kako se očekuje) odbije plaćati za 25 posto veću cijenu isporučene tehnološke vode, zatvrnuti pipu i ostaviti vodoopskrbno područje od Rakitnice do Gole bez vode, znat će se uskoro. Naime, nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja da se na zajedničkom sastanku rješi status vodocrpilišta „Đurđevac“, iz INE je krajem prošle godine, točnije sredinom prosinca, u Komunalije došla šokantna obavijest INA nudi Komunalijama kao distibuteru (sa svim potrebnim vodopravnim i koncesijeskim dozvolama) ugovor o prodaji vode visoke tehnološke kvalitete iz đurđevačkih zdenaca za 2010., po cijeni večoj od 25 posto od sadašnje. Umjesto sadašnje 1,738 kuna po kubiku, nova cijena bi bila 44 lipe više(s PDV-om 60 lipa) i iznosila bi 2,18 kuna po kubiku. Iako je Želimir Šikonja, direktor Sektora istraživanja i proizvodnje nafte i plina za JI Europu, pojasnio da se cijena vode nije povečavala posljednjih pet godina, a da su oni modernizirali cjelokupni mjerno-regulacijski sustav u vodnim stanicama Đurđevac 1 i svim zdencima vodozahvata Đurđevac, Marijan Blažok, direktor Komunalija, tvrdi da povečanje cijene tehnološke vode nije prihvatljivo. -Pravi razlozi za povečanje nisu navedeni. Njihove velike troškove upravljanja crpilištem ne moramo mi snositi. Inače, proizvodna cijena pitke vode u RH kreće se od 1,00 do 1,40 kuna po kubiku, što je daleko niže i od sadašnje od 1,738 . Osim toga ponuđeni Ugovor nije u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta. Iz njega proizlazi da je pravna osoba koja je nositelj vodoopskrbe odgovorna i za zaštitu I zone sanitarne zaštite izvorišta, te da se u njoj mogu biti samo radnici pravne osobe koja obavlja poslove javne vodoopskrbe. Problem u tome što je INA 2006.godine preuzela od Komunalija vodocrpilište, a Komunalije su nositelji javne vodoopskrbe i time zakonski odgovorni za sanitarnu zaštitu izvorištu. Poseban problem je i to što na izvorištu nisu naši nego Inini radnici. Voda se klorira na crpilištu gdje su radnici INE, a mi smo odgovorni za zdravstvenu ispravnost vode, za nešto na što ne možemo utjecati. To je neodrživo i prerizično za Društvo. Sa zdravljem ljudi se tako  neodgovorno ne igra, pojašnjava Blažok. -Kad smo od INE zatražili izmjenu ugovora o prodaji u kojem smo tražili da oni odgovaraju za proces kloriranja, za zdravstvenu ispravnost do mjesta našeg preuzimanja i zaštitu I zone sanitarne zaštite izvorišta, to su glatko odbili, nastavlja Blažok i tvrdi da INA d.d. nema ni jedne potrebne dozvole za status nositelja bilo kojeg dijela vodoopskrbnog sustava, pa se sve to odvija i mimo zakona. INA ima dozvolu za korištenje tehnološke vode za vlastite potrebe, ali ne i za prodaju pitke vode, zaključuje Blažok i predlaže da se ponuđeni ugovor ne prihvati, te da se INI predloži najam crpilišta, kao rješenje koje će privremeno, do izgradnje novoga izvorišta, a time omogućiti osiguranje pitke vode na distributivnom području od Rakitnice do Gole. Hoće li to Ina Naftaplin prihvatiti i napokon s Komunalijama rješiti status đurđevačkog vodocrpilišta ili će u međuvremenu nešto o svemu tome reči i inspekcijske službe, ostaje da se vidi. Valja podsjetiti da problemi nerješenog statusa INI-ih zdenaca na području Đurđevca traju već više od 20 godina, od kad je INA Naftaplin u Đurđevcu izgradila crpilište da bi si osigurala dovoljne količine tehnološke vode za svoje potrebe. Od 80-tih godina prošloga stoljeća traju i (bezuspješni) razgovori između Grada i INE Naftaplin o prijenosu njegova vlasništa na Grad. Sad kad su Mađari u vlasništvu INE teško je vjerovati u nastavak vlasničkih  razgovora, ali o statusu crpilišta će se sigurno morati. S njim su se od tada (bezuspješno) bavile sve đurđevačke vlade, o tome znaju i svi župani (Darko Koren je Dragičeviću posebno pisao), pa i svi INI-ni čelnici, od akademika Zelića, preko T.Dragičevića i Ž.Brkića do današnjeg Ž. Šikonje. Pravih odjeka s INI-ne strane, za sada nema.